Gradačac ima veći broj turističkih noćenja od “turističkog” grada Tuzle

Ljudi lažu, podaci ne. Ova rečenica na najbolji način oslikava nedavnu informaciju Agencije za statistiku BiH, da u ukupnom broju turističkih noćenja u Bosni i Hercegovini, Tuzlanski kanton kao najmnogoljudniji kanton, učestvuje sa svega 4,31%.

Da, dobro ste pročitali, ukupno 4,31% od svih noćenja u našoj zemlji. Pritom, u okviru tih bijednih 4,31%, broj 1 među gradovima/opštinama Tuzlanskog kantona nije grad Tuzla, već opština Gradačac. Opet ponavljam, mala, ali uistinu lijepa i prkosna opština Gradačac ima veći broj turističkih noćenja od “turističkog” grada Tuzle.

Istini je teško pogledati u oči pa će tako mnogi komentarisati i navesti da se u “turističkoj” Tuzli noćenja ne prijavljuju. Pod pretpostavkom da ovaj argument vrijedi onda se postavljaju tri veoma logična pitanja:

(1) Da li to znači da se noćenja samo ne prijavljuju u Tuzli, dok u ostatku Bosne i Hercegovine žive građani koji ipak prate zakon i prijavljuju noćenja?

(2) Ako noćenja nisu dokaz uspješnosti turizma, šta onda jeste? Činjenica da neki (grado)načelnik kaže da smo “turistički grad” i puf postanemo turistički grad !?

(3) Možda naši turisti ne koriste noćenja, ali da li to onda znači da smo “grad za jedan dan”?

Poput bilo kojeg drugog u lijepoj nam Bosni i Hercegovini. Veoma je razumljivo da je turizam zadovodljiv i da se sve može prodati pod parolom “turistički”, međutim ako želimo razgovarati o ozbiljnom turizmu tj. turizmu kao grani privrede, onda moramo biti iskreni (prema sebi prvo, pa onda i prema drugima) i potvrditi date podatke, te zaključiti da Tuzla ipak nije turistički grad i da smo u zadnjih 16 godina trošili naš novac na nešto što nije relevantno u kontekstu našeg razvoja. Da, da, sve je to lijepo, turističke parole, nova infrastruktura, ali sve to treba prihvatiti kao dio aktivnosti na uljepšavanju grada, a ne turističke ponude. Ovo podaci naravno za neke ne predstavljaju novinu.

Naime, zapitajte se samo kada ste zadnji put u Tuzli vidjeli i čuli nekog turistu koji priča engleski, druge je boje kože od vaše, ili je tu na period duži od dva dana? Da li je u Tuzli došao ijedan famozni Arap i potrošio makar 10 KM na obrok? Sarajlije se možda žale na njih, ali zato uživaju 250 KM višu platu od nas. Dalje, da li ste primjetili da se u proteklih 16 godina u Tuzli otvorilo tek par motelskih i hotelskih smještaja, koji se uglavnom koriste za lokalna noćenja, švaleranciju i slično. Ako ne vjerujete svojim očima, ali i navedenim podacima, onda otiđite na Booking.com i upišite Tuzla (ali ne ona turska) i komparirajte našu “turističku ponudu” sa drugim gradovima u BiH.

Na kraju, ovo nije kritika Tuzle, gradonačelnika i gradske uprave, niti njenih građana. Ovo je samo kritika činjenice da ponekad imamo problema pogledati istini u oči i prihvatiti je kao takvu. To što Tuzla nije turistički grad i što je turisti uveliko zaobilaze, nije razlog manje da je volimo i poštujemo kao naš rođeni grad, grad koji se pokazao i dokazao kao centar multikulturalizma i istinske vizije Bosne i Hercegovine. Možda je vrijeme da razumijemo da smo industrijski, univerzitetski, zdravstveni, TK administartivni centar, koji sutra može biti vodeći u IT-u i novim tehnologijama. Uostalom zašto pored svega ovoga biti i turistički grad (koji realno ne možemo biti)? Možda je vrijeme da se prestanemo zavaravati i trošiti naše pare na suludu ideju o Tuzli kao turističkom centru.

Prošlo je 16 godina, a rezultati su da je Gradačac ispred nas.

Edis Kovačević | Tuzlanski.ba 

Google pretraga

Pratite Gradacac.com