Tužna sudbina dječaka i njegovih sestrica | GRADACAC.com | 24h sa vama

Tužna sudbina dječaka i njegovih sestrica

Dragi moji, evo sad imamo kompletnije informacije o stvarno pre tuznoj sudbini djecaka Ekrema i njegovih sestrica Irmele, Nejre, i Fate. Napisat cu barem djelimicno o njima, i njihovom zivotu, da bi smo bolje shvatili sta znaci “tezak zivot djece”!

Sinoc smo, moja Ramiza Dervisevic i ja, predvece posjetilji ove nevjerovatne djevojcice i njihove udomitelje, nakon sto sam tokom dana obavio razgovor sa njihovim bratom, koji je dosao do mene kuci. Slabo obucen, u pocjepanim patikama, to je momcic od 17 godina. Tuzan, ubijen u pojam, nesvjestan a ipak svjestan svega oko njega. Na vratima lijepe, ali omalene kuce, docekala nas je najstarija od njih Irmela. Visoka i prelijepa curica sa osmjehom je zovnula svoju sestru, koja im i jeste udomiteljica!!!

Da bas tako, zajedno sa svojim muzem. Licno znam svu pricu o ovoj djeci, i njihovim roditeljima,ali i pricu njihove sestre, koja se morala radit ama bas sve u svojoj kuci, sto nam je sinoc i potvrdila. Sa svega 7,8 godina morala je nabavljat pare i hranu za bracu i sestre cuvat ih pazit, kuhat, otac nije mario za njih majka jos manje. Udala se sa 16, sada ima svoju djevojcicu, miran zivot sa muzem, i vec 8 godina je zaposlena, i eto udomila je svoje sestre i bracu.

Veoma susretljiva zena, fina, srdacna, vrijedna i moralno velikih nadzora, iskreno. Jebemu, jedva sam se suzdrzao da ne pocnem plakat, dok su curice pljezile po meni, pitale o svemu, ciste i uredne, i veoma fine, uprkos nacinu na koji su odrasle. Kad su dosle, bile su prljave, neuredne, divlje, izgladnile. Sesra, udomiteljica, jedva ih je sa muzem oprala i sredila, kupili im potrepstine i iskreno, veoma su sretne tu gdje jesu. Njima fali svega. Ljubav im oni pruzaju, ali sada vec cetvero djece, i njihov najstariji brat koji je tu nemal proveo zimu, te Ekrem koji cesto dolazi sestrama, vjerujte da nije nimalo zabavno!

Treba im obuca, odjeca, hrana najvise, te novcana sredstva. Irmela ima 13 godina i vec je curetak. Nejra ima 8 godina a Fata ima tek 4!!

Tek godinu nepunu je “tetka” starija od svoje sestricne, djevojcice od udomitelja, kojoj je prekjuce bilo 3 godine. Djeca su nasmijana, vedra, i nevjerovatno je da znaju apsolutno sve sto se desava i prihvataju to, kao odrasli. Kad te zivot natjera, odrastes preko noci. Najmaldja Fata, je ostala vec sa 8 mjeseci sama!!! Njihova majka je imala mozdani, sama u kuci je tako provela noc, jer niko nije znao sta joj je. Odvedena je u Tuzlu, nakon tog su je prebacili u bolnicu-ustanovu za oporavak.

Sada njihova majka, nije vise u komi, ali motoricke funkcije su joj preslabe i jos ne zna i ne rezonuje. Kuca u kojoj su zivjeli, nema niti vode, niti struje, i neuslovna je za zivot djece, a sve i da ima, o njima se nema ko brinut kao sto se udomitelji sada brinu o njima, mogu vam reci sa puno ljubavi. Objasnio sam im, da ce dobri ljudi vjerujem pomoci, i da ce se naci malo sevapa i sadake i za tu djecu. Recimo, mala Fata, koja ima 4 godine, uopste nije nigdje zavedena po rodjenju, pa ce neko morati ici u Tuzlu da trazi otpusnicu, da se dijete moze upisati u knjigu rodjenih!! Tu bi mgao pomoci mislim Ibrahim-sejo Agic, koji se ponudio. Svaka pomoc je dobro dosla, vjerujte. Ono sto smo predlozili, sa time se slazu i oni. Sva pomoc, koju mozete pruzit, napravit ce mo jedan dan, kad ce mo se svi dogovorit da ih odemo posjetit, i odnijet ko sta moze.

Svi ostali narode…koje NE MOZETE iz nekih razloga ici, ili niste tu a donirali bi nesto, ono sto imate, mozete mene kontaktirat na telefon 061-282-277, ili ovako na FB ili Mesindzeru, ili Viberu, kao i Edin Hasic i mozete donijeti sve sto zelite, mi ce mo im licno urucit.

Ja sam u samom gradu, uvijek sam tu, ovo dana necu ici nigdje dok traje akcija prikupljanja, i lako me naci. Mi mozemo doci i svojim vozilima preuzeti pomoc, nije problem. Sve ce biti fotografisano, potpisano, da se zna da pomoc ide djeci.

I sam sam otac i djed, i ja zivim kako stignem, dobro je, hvala Bogu, i Ramiza je majka dvije kcerke, clanica udruzenja za pomoc djeci, ali i povrh svega, nismo mogli ostat ravnodusni na sve to. Ljudi toliko je tuge, i srece u ocima te djece. Ne mogu ni zamislit njihove noci i dane kad im je mati bila ko zna gdje, a otac takodje neprisutan, dok nisu imale sta da jedu, a ni da piju! Mislim da su sve rjeci uzaludne, pogledajte slike djevojcica sa kojima sam se slikao, i prosudite samo. Unaprijed…unaprijed hvala Vam svima, ko god im podari i jednu jabuku!!